"Našim EQS modelom, kreirali smo potpuno novu, buduću generaciju luksuznih automobila. Sledeći naš stil definisan kao “sensusal purity”, mi stvaramo želju, kombinujući prelepu zavodljivu skulpturu najnaprednijih proporcija. Ključne karakteristike poput dizajna jednim lukom i holistički integrisanog, veoma ublaženog glatkog stila – to je ono što daje EQS-u sportski i progresivni izgled, to je ono što čini naš EQS tako izvanrednim." - Gorden Wagener, direktor dizajna Daimler Grupe.
Prvi brzinski rekordi Mercedesa
18. Oct 2016
Rekordne vožnje u različitim uslovima i na različitim udaljenostima bile su od 1934. godine obavezni deo godišnjeg trkačkog kalendara i svojevrsna preteča trkama 750-kilogramskih formula. One su služile kao dokaz tehnološke stručnosti i bile su s pažnjom praćene u javnosti. Te, 1936. godine u vreme Olimpijskih igara u Berlinu, Daimler-Benz, pronalazač automobila, slavio je svoj 50. rođendan. Tradicionalno posvećena takmičenjima, kompanija je imala dodatni motiv za lansiranje senzacionalnog automobila. Najjači konkurent tada, Auto Union, bio je tek petogodišnjak.
Na pozivu novinarima pisalo je da će se na autoputu Frankfurt-Heidelberg današnjem A5 obaviti testiranje pneumatika. Zapravo je u saradnji s jednim od tada najboljih vozača Rudolfom Caracciolom na šasiji prvog Silver Arrow trkačkog automobila W 25 usavršena karoserija glatka kao ni jedna pre, sa točkovima koji su u velikoj meri integrisani u telo automobile, pripremljeno nešto drugo. Ideja je došla od mladog dizajnera Josefa Mullera. Nakon sastanka u vazdušnom tunelu proizvođača aviona Zeppelin u Friedrichshafenu, u januaru 1935. godine napisao je memorandum s jasnim zaključkom: u budućnosti biće neophodno prekrivanje točkova za dostizanje velikih brzina. Caracciola je imao izbor između dva vetrobranska stakla i zbog bolje vidljivosti odlučio se za ravno.
Druga inovacija bio je 12-cilindarski turbo motor zapremine 5,58 litara i snagom od 453 kW (616 KS), a do početka 1938. godine, Mercedes-Benz inženjeri uspeli su da povećaju snagu na 562 kW (765 KS).
“Testiranje pneumatika” zakazano za 26. oktobra 1936. godine bio je dan velikog uspeha. Novi rekord glasio je 364.38 km/h, što je prosek oba pravca, izmeren za jedan kilometar s letećim startom. Rekord je oboren uprkos činjenici da je snažni vetar na prvoj vožnji napravio udubljenje na tankoj karoseriji iznad otvora za hlađenje, čime se značajno pogoršala aerodinamika. Na sledećoj vožnji prosečna brzina bila je 366,9 km/h, a apsolutni rekord od 372,102 km/h izmeren je na povratnoj vožnji.
Na sledećoj vožnji (5 kilometara s letećim startom), Caracciola je poboljšao postojeće rekorde na 340.554 km/h (prethodno: 312,419 km/h), nakon čega je zbog vjetra testiranje prekinuto.
Nastavljena su u novembru uz obaranje još nekoliko rekorda i za to doba senzacionalno snimanje obaranja rekorda iz aviona.








.png)


